Održan okrugli stol ‘DA, TI TO MOŽEŠ’

U povodu Međunarodnog dana žena u Hotelu Libertas Rixos organiziran je okrugli stol pod nazivom ‘Da, ti to možeš’ u organizaciji Povjerenstva za ravnopravnost spolova Dubrovačko-neretvanske županije.

Kroz cijeli niz osobnih iskustava, koji u većini slučajeva nisu pozitivna, na ovom susretu su svoja iskustva sa prisutnima podijelile upravo osobe – žene sa invaliditetom.

– Nije bilo lako da osoba s invaliditetom u životu ne treba smanjivati svoje kriterije, jer trebamo vjerovati i željeti da možemo. To što sam invalid nije me spriječilo da ostvarim svoje snove, te me i sport naučio dosta tome. Kada dođem do zida u plivanju ne stanem, već se okrenem, odgurnem sa ovom jednom nogom koju imam i nastavim dalje još brže plivati. Tako se i u životu ponašam – kazala je Ana Sršen, paraolimpijska plivačica te dodala kako je jako važno koliku podršku imate od ljudi koji su oko vas.

Također, ovo što je istaknula Ana Sršen, valja zapamtiti – zajednica može bolje i mora bolje raditi. Svi se trebaju još više angažirati, mora se razviti snažnija strategija. Njezina su iskustva, kada je u pitanju invalidnost, jako loša, s obzirom da je još od djetinjstva u takvoj situaciji. “Zbog sredine u kojoj sam živjela, a koja je imala predrasude, otišla sam u London, tamo sam se osnažila te se vraćam nakon dvadeset godina. Puno ste sretniji čovjek kada nekome pružiš ruku, a ne kada tražiš pomoć”, rekla je.

Svoja osobna iskustva s bolešću i sa svim posljedicama i problemima, te neugodnim situacijama Roberta Šimunović je također ispričala.

– Jedino što vam može pomoći u ovom društvu jest prvenstveno obitelj. Koliko je društvo napravilo? Vrlo malo, ovo govorim iz svoje perspektive. Jesam danas uspješna, imam svoj status, međutim, što reći o svim onim preživljavanjima sve one prijašnje godine. Negdje u početku, kada sam se digla iz kolica i počela hodati štakama, riješila sam da živim, prestala sam ići po bolnicama, na terapije, međutim jednoga dana čekala sam autobus i ušla. Svi putnici su okrenuli glavu kao da me ne vide da mi ne bi morali ustupiti svoje mjesto, pa sam tako ostala stajati. Ali, ono što je mene iznenadilo jest da je vozač napravio nešto posebno. U moru ljudi koji ne vide tuđu nesreću našao se čovjek koji je imao veliko srce i to je bila prekretnica u mom životu. Zaustavio je autobus, otvorio sva vrata i naredio da napuste autobus. Krenula sam i ja. Taj plemeniti čovjek kazao je da ja ostanem i odvezao me kamo je trebalo.

– Kao majke, kao žene, domaćice, službenice, mi se susrećemo s jako puno priča. Ono što čovjek u sebi podnosi, jedino naše obitelji najbolje znaju kako nam je, druga stvar koja mi je pomogla također u mom oporavku jest vjera, i zato sam danas tu gdje jesam. Problem društva je što treba prepoznati da svi jedni drugima pružimo ruku i djelujemo zajedno. Rijetki su oni koji invalide gledaju kao sebi ravnopravnima, te isto tako malo je onih koji razumiju tvoj bol uz malo priče – objasnila je Roberta Šimunović.

Na okruglom stolu imali smo priliku čuti i svoja iskustva mladih djevojaka, koje imaju problema sa invaliditetom ali su uspješne u životu. Obje su studentice te, kako su i same kazale, nadaju se da će isto toliko biti uspješne nakon studija kada budu tražile svoje prvo zaposlenje.

Pored teškoća koje imaju od strane društva, također veliki problem ovim osobama jest liječenje i lijekovi koji su preskupi, a koji u većini slučajeva nisu na listama hrvatskoga zdravstva. Invalidska pomagala također su preskupa, a država se ne trudi da bi promijenila takvu situaciju.

Također, ono s čim su se svi složili jest to da bi trebalo u svim osnovnim školama napraviti projekt kako bi osobe s invaliditetom svim tim mladim ljudi objasnile i pokazale kako to nije ništa ‘strašno’ te kako i na koji način pristupiti osobama s invalidnošću.

Rušenjem barijera i predrasuda, ne želimo više već samo da smo ravnopravni s ostalima, te da osiguramo temeljno ljudsko pravo – a to je pravo na posao.

Među sudionicama okruglog stola bile su i Antonija Kiriđija iz Županijske Lučke uprave, ujedno i članica Društva Multiple Skleroze Dubrovnik, studentica Medija i kulture društva Željka Surla, Sanja i Marina Mustapić iz Udruge Prijatelj te brojni drugi pripadnici javnog života Dubrovačko-neretvanske županije.

Belka Elezović