OBILJEŽEN DAN AUTIZMA
PRIJATELJI su ove godine obilježili Svjeski dan autizma šareno i veselo! Ukazali su svima da možemo i želimo dati potporu danas, ne samo autistima nego svim poteškoćama, poremećajima, bolestima, stanjima… Plavi balon za autizam, ljubičasti cvijet za epilepsiju, rozi balon za karcinom dojke, sve „šareno“ za Down, …
Uz veliku pomoć Odreda izviđača Neretvanski gusar, ostalih volontera : učenika Osnovne škole Stjepana Radića, učenika Osnovne škole Don Mihovila Pavlinovića, roditelja i prijatelja, okopali su vrt, dobro ga nahranili i posadili prekrasno šareno cvijeće te su se lijepo i ugodno zabavljali.
Udruga osoba s invaliditetom „ PRIJATELJ“ obilježavanjem ovoga dana želi, skrenuti pažnju javnosti širom svijeta na sve veći problem tog složenog poremećaja koji se kod pojedinaca najčešće razvije u prve tri godine i uglavnom traje do kraja života. Ono što je iznimno važno u svim profesionalnim i životnim područjima u kojima susrećemo osobe s autizmom je riješiti se predrasuda i pokušati premostiti jaz u doživljaju i funkcioniranju „njihovog“ i „našeg“ svijeta. U svijetu je sve više dokumentiranih priča o osobama s autizmom koje završavaju škole, fakultete i postaju punopravni članovi društva, ali to nije pravilo i u Hrvatskoj, pa je nužna snažnija potporu zajednice i aktivnije uključivanje nadležnih ministarstava socijalne skrbi, obrazovanja i zdravlja u rješavanje njihovih problema.
„Vi danas imate neki manji problem. Mučit ćete se sami da ga rješite, napisat sedamsto žalbi i pokucat na desetke vrata. RIješit ćete ga. Što onda, tako svaki put? Za svaku sitnicu? Za doznake za fizikalnu morate pet puta ići molit?
Krajnja nam je sekunda, nije niti pet do dvanest nego sekunda, da stanemo i razmislimo.
Koliko puta smo stali u nekom hodniku sami, čekali nešto i imali želju da je neko s nama, da nas neko zaštiti u tom trenu, da imamo podršku?
Da nismo sami…
A da, sada mi koji smo dio rješili, mi koji imamo neku nadu, mi koji se oduvik borimo sami, prvi počnemo i budemo ti koji neće dozvolit da se svatko sam bori.
Jeli trenutak za to?
Dosta popuštanja! Ajde, sad je stvarno dosta linije manjeg otpora, popuštanja i šutnje. Dosta da se svak za sebe sam bori.
Amo sad bit ljudine, izvuć ono zadnje šta snage imamo i učinit nešto napokon.(Vesela P., majka djeteta s poteškoćama)“
DJELOVANJEM SADA GRADIMO BOLJE SUTRA!!!