Izradom svijeća i suvenira do samozapošljavanja

Dana Jurman
Udruge koje se bave osobama s invaliditetom i pružaju socijalne usluge svake su godine suočene sa činjenicom da se sve manje novaca preko Ministarstva izdvaja za njihovo djelovanje. A i sve su svjesniji  da država nije dužna neograničeno skrbiti za osobe s invaliditetom ( i realne proračunske mougćnosti se smanjuju) – već da sami sebi moraju početi pomagati.  Udruga osoba s invalidetom Prijatelj iz Metkovića odlučila  je, stoga, svoju šansu potražiti i kroz socijalno poduzetništvo. Već su odradili neke aktivnosti. Primjerice, uoči blagdana Svih svetih, članovi Udruge iz Metkovića u suradnji s djelatnicima Komunalnog poduzeća Metković na Gradskom groblju Sv.Ivana postavili su šest kontejnera za prikupljanje plastičnog otpada-lampiona. Riječ je o projektu zbrinjavanja otpada od svijeća pod nazivom „I mi možemo čuvati okoliš“, za što im je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odobrilo 33.000 kuna. U sklopu projekta napravljeno je 15 kontejnera od kojih će, uz već šest postavljenih na groblje u Metkoviću, tri biti postavljena na groblje u Vidu, a ostali će se prema potrebi i zahtjevima iz okolnih općina postaviti na grobljima u okolici Metkovića. U planu im je, kaže nam predsjednik Udruge Ante Puljević nabaviti i mlin za preradu plastičnog otpada te reciklaža.

Invalidima pomažu i volonteri

Ovaj projekt samo je jedan u nizu putem kojeg se osobe s invaliditetom uključuju u tržište rada. No, vratimo se malo u 2003. kada je Udruga Prijatelj osnovana s ciljem obavljanja socijalno-humanitarne djelatnosti od važnosti za osobe s invaliditetom. Djeluje na području Metkovića i Opuzena koje broji 25000 stanovnika, od čega su 526 osobe s invaliditetom.  Do sada su u Udrugu učlanjene 141 osobe s invaliditetom, 46 članova koji pomažu te 30 volontera.  Izrada suvenira od gline i gipsa „Prije 5 godina krenuli smo sa zapošljavanjem osoba s invaliditetom u sklopu Udruge, preko raznoraznih projekata. U međuvremenu smo radeći s osobama s invaliditetom, spoznali da oni žele i hoće raditi, same zarađivati i raspolagati svojim novcem.“ – prisjetio se predsjednik Ante Puljević.

Suveniri od gline i gipsa

Uz pomoć trogodišnjeg programa „Intenzivnije uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada“,  financiranog od strane Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, zaposlili su edukatore koji u radionicama uče osobe s invaliditetom raditi s glinom, gipsom i parafinom. Od gline i gipsa izrađuju se suveniri dalmatinskog i neretvanskog podneblja te vjerski motivi za obližnje Međugorje. A svijeće – lampione izrađuju  za akciju Moje svjetlo za moj Vukovar te prodaju. Sve ne bi bilo moguće bez potpore raznih donatora, Grada Metkovića i Županije Dubrovačko- neretvanske koji su dodijelili prostore i opremu kao i međusobne suradnje zbog koje je Grad Metković potpisnik Povelje o pristupačnosti javnih prostora osobama s invaliditetom, ističe Puljević.

Udruga je i edukacijski centar gdje se mijenjaju i ustaljena očekivanja

Zapošljavanje osoba s invaliditetom u Udruzi postalo je opterećenje za samu udrugu, pa su primorani pronaći drugačiji oblik samozapošljavanja.  Osobe s invaliditetom ne uključuju se sto posto jer uvijek netko drugi za njih nabavlja novac, drži Puljević i dodaje kako su shvatili da je socijalna zadruga bolje rješenje, gdje će oni sami preuzeti stvari u svoje ruke, sami upravljati  sa svojim dobrima, sami biti svoji poslodavci. Od onih koji stalno traže pomoć postati će oni koji daju drugima pomoć! Udruga je tako i edukacijski centar za sve koji žele zarađivati od svojeg rada., stjecati radne navike, nakon čega im se, vjeruju, pružaju nove mogućnosti za uključivanje na tržište rada putem socijalne zadruge Prijateljica. Trenutno u udruzi zapošljavaju 8 osoba s invaliditetom, a putem IPA fondova nadaju se da će taj broj biti i veći.

U planu je pokretanje i socijalne farme

U suradnji sa Mrežom udruga osoba s invaliditetom Dalmacije i uz pomoć Udruge Mi iz Splita krenuli u pripremu projekta za uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada. Puljević otkriva i novu ideju: socijalnu farmu gdje bi se osobe s  invaliditetom educirale za rad na poljoprivrednim kulturama. No bez aktivnijeg angažmana samih osoba s invaliditetom sve ostaje samo slovo na papiru. Puljević naglašava da je izuzetno važno da se cijeni svaka kuna koja se zaradi. Mnogi roditelji u želji da zaštite svoje dijete, griješe kad polaze od toga da se nešto ne može. „I ja sam osoba s invaliditetom i dok nisam počeo raditi ni sam nisam znao što mogu. Naša je želja ukazati da svatko kome se pruži prilika, jednaka šansa može od svoga rada i dostojno živjeti.“ Strah od novih angažmana postoji, kaže nam Puljević. No uvjeren je da je to pravi put. Socijalna zadruga neće zapošljavati samo osobe s invaliditetom već i druge marginalizirane osobe bivše ovisnike, samohrane majke, mlade nezaposlene osobe.

Preuzeto s www.pomakonline.com